Život porečkih vjeverica dolaskom zime ušao je u mirniju fazu. Aktivnosti su smanjene, teže ih je uočiti i dozvati, naročito u poslijepodnevnim satima. Na mjestima koja u proljeće, ljeto i jesen vrve od tiih vrijednih sakupljača orašastih plodova, sad jedva da se pojavi poneka.
Od svih godišnjih doba, vjeverice su zimi najmanje aktivne. Tu i tamo pokoji malac potraži zakopane lješnjake, bademe, orahe ili neku drugu vrstu hrane koju je ranije spremio kao zimnicu. Kad se najedu, krenu iz zemlje vaditi tuđu hranu i skrivati je na neko “svoje” mjesto.
Ako naiđete na vjevericu koja u ustima nosi komad tkanine ili hrpicu borovih iglica, znak je to da se radi o budućoj mamici koja uređuje gnijezdo.
I dok se mlađi natjeravaju i nadmudruju pokazujući snagu i nadmoć, odrasli se pripremaju za najvažniji i najozbiljniji zadatak u godini, a to je parenje.
Vjeverice na porečkom Galijotu svakodevno pratimo već godinu i pol dana, a vremenom su se tamo pojavili i drugi ljubitelji te zaštićene vrste životinja. Razmjenjuju priče, informiraju se o raznim aspektima života vjeverica i dojavljuju nam kad primijete da je neka od njih bolesna.
Izliječili smo tako već nekoliko mališana, a goluba Peru, kojega smo bili pronašli ranjenog i bolesnog, predali veterinaru. Nadamo se da se Pero uspješno vratio u prirodu.
Odavno vas nismo razveselili filmićima i fotografijama porečkih vjeverica, pa to činimo sada. I zahvaljujemo porečkom vatrogascu koji se prihvatio zadatka da šmrkom opere i vodom napuni pet pojilišta za vjeverice, ptice i druge šumske životinje koje obitavaju na Galijotu. Ta im gesta mnogo znači.